Pećina Bastasi

Jedno od najpoznatijih mjesta u bivsoj Jugoslaviji a vezanih za narodnooslobodilačku borbu od 1941-1945. godine je Drvar. Osim što je narod Drvara podigao ustanak protiv fašizma, Drvar je u istoriji ostao zapamćen i po jedinom neuspjelom desantu u Drugom svjetskom ratu.

Nastojeći uništiti Titov partizanski pokret koji se borio protiv fašizma, Nijemci su 25. maja 1944. godine u okviru operacije „Konjićev skok“ izveli vazdušni desant na Drvar sa ciljem da uhvate ili ubiju Tita.

Vrhovni komandant partizanskih snaga Tito boraveći u Drvaru imao je dvije lokacije gdje je bio smješten on i vrhovni štab. Tokom dana boravio je u pećini koja se nalazi u gradu, a noći je provodio u pećini na području Bastasa, koja je udaljena od centra Drvara oko sedam kilometara. Pećina se nalazi iznad izvora Bastašice, a ispod Bastaške grede, što ovaj predio dodatno čini izuzetnim kako po prirodnoj ljepoti tako i istorijskom značaju. Ova pećina dobro je služila kao sklonište i teško se mogla otkriti, tako da je Tito tu imao sigurnost i zaštitu od neprijateljskih snaga koje su na sve načine pokušavale da unište partizanski pokret koji je dao nemjerljiv doprinos u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.

Bastase i bastašku pećinu Josip Broz Tito jednom je obišao poslije rata, i njemu u čast tada je sagrađen motel „Bastašica“.

Otvor pećine nalazi se oko 25 m iznad Bastašice, a okrenut je prema istoku. Dimenzije su mu – širina 6 m. a visina do 8 m. Pećina se proteže u smjeru zapada kao kanal, koji u početku ima širinu oko 6 m. Visina stropa postepeno je sve niža. U prvom dijelu tlo je prekriveno pećinskom ilovačom, koja je ovdje suha, dok je u sredini i na kraju vrlo vlažna. Idući prema kraju pećine tlo se uzdiže. 16 m od ulaza na stropu je kupolasto udubljenje visoko oko 10 m u kojem ima nešto sigastih tvorevina. Kanal pećine proširuje se u ovalnu prostoriju široku oko 12 m. Visina od poda do stropa iznosi oko 4 m. Tlo se naglo uzdiže, a sastavljeno je od blokova brečastog materijala mjestimično prekrivenih naslagom pećinske ilovače. Dnevna svjetlost dopire još do ovog dijela pećine. 26 m od ulaza širina pećinskog kanala smanjuje se na oko 2 m. Daljnji prolaz moguć je uspinjanjem na oko 3 m visoku i sklisku stepenicu. Iza nje nalazi se završni dio pećine, koji je također strmo položenog tla. Sirina i dužina mu je oko 10 m, a visina nešto iznad 2 m. Tlo je strmo položeno, a pošto je vrlo vlažno, uspinjanje i hodanje njime vrlo je otežano.

Ukupna dužina pećine je 38 m, a visinska razlika od ulaza do završetka pećine iznosi 16 m.

Postanak pečine možemo rastumačiti dijaklazom smjera istok-zapad, koju presijeca nekoliko okomito položenih. Na jednoj od njih formiran je ulaz, na drugoj kupolasto udubljenje svoda, na trećoj proširenje kod 16-tog metra, dok je četvrta s nekoliko manjih uvjetovala stvaranje završnog dijela. Slojevi krednih vapnenaca u kojima je izgradena pećina dobro su uslojeni i sama pećina mogla bi se tumačiti kao slojna pećina.

Prema pričanju seljaka u pećini je zajedno s maršalom Titom boravio i drug Edvard Kardelj. Kako je prilaz do pećine vrlo težak i lagan za obranu, a pogled s njezinog otvora zaista izvanredan, pećina je bila idealno mjesto za smještaj i sklanjanje.